Individualni rad

1.      Rana stimulacija razvoja

Program rada rane stimulacije razvoja  je namenjen  deci uzrasta od 3. godine i polazi od važnosti ranog razvoja i njegovog uticaja na sve  razvojne sposobnosti.

Razvoj dece, tj. razvoj određenih funkcija i ponašanja, odvija se istim, nepromenljivim redosledom. Skladan psihofizički razvoj podrazumeva vremenske odrednice u okviru kojih bi dete trebalo da ovlada određenim aktivnostima. Veliki broj istraživanja potvrđuje važnost prvih godina života, jer je sazrevanje mozga najjače u ranom detinjstvu. Intelektualni razvoj deteta zavisi od broja sinapsi.  U  toku prvih 5 godina života se  stvori  50% ukupnog broja  sinapsi , do 7.  godine 75% , a do 12.  godine   95% . Zato  je bitno i potrebno da u tom razdoblju stimulusi  sredine budu povoljni. Stimulacija doprinosi razvoju velikog broja neuronskih  puteva što je presudno za kasnije dostizanje urođenih potencijala. Nedostatak adekvatne stimulacije može dovesti do umanjenja bioloških osnova za razvoj  sposobnosti koje  se neće razviti u punom obimu.  Ako se tokom prvih godina života postave dobre osnove i stimuliše razvoj, kasnije učenjeće će biti  efikasnije . Na osnovu iskustva u radu sa decom , korišćenja  različitih  metoda rada, znanja  zakonitosti razvoja, napravili smo program vežbi koje podstiču rani razvoj dece. Pri osmišljavanju  vežbi imalo se u vidu  da je  razvoj motorike u neposrednoj vezi sa razvojem CNS i kongnitivnih sposobnosti. Takođe je uzeto u obzir da razvoj grafomotorike počinje već od 18.  meseca života,  simbolizacije u 3. godini i da je stimulaciju  poželjno  vršiti od samog  početka razvoja tih sposobnosti.

Program rada  usmeren je na razvoj :

-krupne i fine motorike,

-ravnoteže,

-koordinacije,

-pažnje,

-percepcije ,

-ritma,

-govora,

-mišljenja.

Ove  sposobnosti predstavljaju osnovu  za kasnije učenje, čitanje, pisanje, matematičke  operacije, komunikaciju…

Program podstiče razvoj dece, kroz ciljane aktivnosti, na jednostavan način i kroz igru. Program utiče na usvajanje novih, funkcionalnih znanja i veština.   Baziran je na NTC sistemu učenja. U radu se koriste i metode koje su u skladu sa principima:

-reedukacije  psihomotorike,

-Montesori pedagogije,

– Valdorf pedagogije.

 

2. Pomoć i podrška deci u savladavanju predškolskog i školskog plana i programa

Namenjena je deci:

– čiji roditelji nemaju dovoljno vremena da se posvete pripremi deteta za polazak u školu ili pomaganju  u učenju i  izradi domaćih zadataka,

-deci koja kasne u praćenju predškolskog i  školskog programa iz različitih razloga (ne pohađaju predškolsku ustanovu, imaju razvojne smetnje, potrebno im je više vremena ili primena drugih metoda u radu).

 

3. Pomoć, podrška deci sa razvojnim poremećajima i tretman tih poremećaja

Namenjena je deci:

– sa smetnjama u govoru ( nedovoljno razvijen govor, loša artikulacija glasova, mucanje…),

– sa teškoćama u savladavanju početnog čitanja, pisanja, računanja,

-sa poremećajima pažnje,

-nespretnoj deci (ne umeju da vežu pertle, nisu samostalni u oblačenju i svlačenju…)

 

4. Podsticanje pravilnog  socijalnog razvoja dece

Podrazumeva  formiranje i učvršćivanje prosocijalnih stavova i  oblika ponašanja u cilju razvijanja socijalozovane, zrele i dobro integrisane ličnosti.

Program  namenjen deci uzrasta od 3. do 7. godine, doprinosi razvoju pozitivnih stavova, interakcije sa vršnjacima, partnerskih odnosa, razumevanju tuđih potreba i stavova,  prilagođavanju drugima, usvajanju pravila društvenog ponašanja, a sve u cilju razvoja dečije socijabilnosti. Navedene veštine i ponašanja deca uvajaju kroz organizovane i zabavne aktivnosti.

Program namenjen deci školskog uzrasta, bavi se informisanjem i edukacijom dece o rizicima i štetnim posledicama prestupničkog ponašanja, promoviše zdrave stilove života, usmerava mlade ka zdravim i kreativnim izborima, razvija veštine komuniciranja,  doprinosi razvijanju pozitivnih stavova, socijalnih i životnih veština. Program se realizuje kroz različite oblike rada i posredno deluje na sprečavanje ispoljavanja onih oblika ponašanja koja su nepoželjna i destruktivna.

5. Rana detekcija, dijagnostika i tretman neprihvatljivog ponašanja kod dece i omladine

a) Rano otkrivanje poremećaja u ponašanju povećava uspešnost intervencije. Primenom dijagnostičkih procedura  otkrivaju se  faktori koji upućuju na rizik ili  različita odstupanja na svim područijima funkcionisanja dece i mladih  uključujući: odnos sa porodicom, vršnjacima, autoritetima; problemi u ishrani, spavanju i nevoljne radnje, povučenost, laganje, krađe, agresivnost, nasilje, neopravdano izostajanje sa nastave, loš školski uspeh, bežanje od kuće i skitničenje, korišćenje PAS-a..

Neprepoznavanje i neadekvatno reagovanje na pojavu poremećaja u ponašanju, često uzrokuje  teže probleme, pri čemu ponašanje postaje ozbiljno narušeno, a prognoza pozitivnih promena je u tom slučaju slabija.

b) Tretman poremećaja u ponašanju predstavlja organizovanu plansku i sistemsku aktivnost usmerenu ka neutralizaciji i otklanjanju problema i omogućavanju, podsticanju i podržavanju optimalnog razvoja ličnosti. Obuhvata niz vaspino- korektivnih aktivnosti, a programske intervencije su podeljene prema oblastima delovanja – deca i mladi,  porodica, škola.

6. Program rada psihologa

Razvijanje emocionalnih veština (samosvesti, upravljanje emocijama, samomotivacija, prepoznavanje emocija kod drugih, umeće održavanja međuljudskih odnosa) radi kvalitetnijeg života i postizanja uspeha u školovanju i profesiji.

Psihodijagnostika i psihološko savetovanje primenom različitih pristupa.

Testiranje spremnosti deteta za polazak u školu.

Psihološka i neurološka dijagnostika uzroka teškoća u učenju i razvojnih smetnji.

Sprovođenje  terapijskih postupaka za korigovanje teškoća i smetnji, praćenje efekata njihove primene.

Savetodavni rad sa roditeljima.

Profesionalna orijentacija (testiranje kognitivnih sposobnosti, osobina ličnosti, interesovanja) i savetovanje za izbor škole i zanimanja.